Premijera predstave Euridika izlazi 19. i 20. lipnja u Zagrebačkom plesnom centru, repriza 1. srpnja u Muzeju suvremene umjetnosti
U mitu o Orfeju i Euridici kojem Orfej silazi u podzemlje kako bi spasio voljenu Euridiku, ali je zbog vlastite sumnje zauvijek gubi. Silvia Marchig tu poznatu priču preokreće i fokus pomiče na Euridiku, koja ovoga puta izlazi iz sjene i postaje protagonistkinja vlastite priče.
Premijera predstave Euridika izlazi na programu je Zagrebačkog plesnog centra 19. i 20. lipnja, gdje je i nastala kroz rezidencijalni program. Predstava istražuje sumnju, ustrajnost, prolaznost i ljudsku potrebu da sačuvamo ono što nam je važno čak i kada znamo da je sve podložno nestajanju.
„Kad sam radila predstavu o frankenštajnskom tijelu, nisam ju nazvala Frankenstein, nego „Oh, Mary Shelley“. Tako ni ovdje nije Orfej, nego Euridika. Pokušavam žensku stranu postaviti u prvi plan, kao gestu, jer Euridika se sigurno može spasiti i sama. Ne zanima me nužno kako pobijediti sumnju, nego kako živjeti sa sumnjom, kako svejedno nastaviti. Mislim da s godinama čovjek nauči da je zdravo sumnjati. Sigurno je konačnost nešto što nas čini ljudima, a postoji i ta vječna ljudska potreba ostavljanja traga da bi se dobio privid smisla“, kaže Silvia Marchig.
Nakon više od dvadeset i pet godina rada na nezavisnoj plesnoj sceni, višestruko nagrađena umjetnica Silvia Marchig kroz novi rad ponovno se vraća prostoru između plesnog i dramskog kazališta. Kroz pokret, glas, tekst, video i glazbu predstava istražuje stanja između prisutnosti i odsutnosti, kretanja i mirovanja, pada i ponovnog podizanja.
Izvedba se odvija kroz različite prostore Zagrebačkog plesnog centra, a publika će predstavu pratiti krećući se zajedno s izvođačima, što je samo jedna od autoreferenci kojima Marchig nerijetko poseže u svome umjetničkom radu.
Važnu inspiraciju predstava pronalazi i u Monteverdijevoj operi Orfej te filmu Orfej Jeana Cocteaua iz 1950. godine, jednom od najpoznatijih modernih čitanja antičkog mita. Ti se motivi u predstavi ne pojavljuju kao ilustracija mita, nego kao polazišta za promišljanje prolaznosti, ljubavi, gubitka i ljudske potrebe da onome što živimo i stvaramo pridamo značenje.
Autorski tim okuplja dugogodišnje autoričine suradnice i nove umjetničke glasove. Izvođački ansambl uz samu Marchig čine nagrađivane plesačice Ana Kreitmeyer i Ana Novković te glumac Silvio Mumelaš kojeg će publika prepoznati iz filma za nominiranog Oscara, Čovjek koji nije mogao šutjeti.
Na predstavi još rade dramaturginja Nina Gojić, skladateljica Ana Kovačić, oblikovateljica svjetla Lana Nežmah, Iva Nerina Sibila, autorica dijela tekstova, fotografkinja Sanja Bistričić Srića, videoumjetnica Iva Gavrilović i kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin. Produkciju uz Zagrebački plesni centar omogućuju Kik Melone i Centar za dramsku umjetnost.
Nakon premijere u ZPC-u, predstava će 1. srpnja biti izvedena i u Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu programa Antisezona.
Fotografije: Sanja Bistričić Srića