Od koreografiranog vodstva Ribnjakom iz perspektive psa i predstave koja se kreće kroz stalni postav MSU-a do izvedbe na platou i početka predstave na Trnjanskom nasipu – 31. blok Antisezone od 22. do 29. rujna izlazi iz okvira klasične pozornice
Naziv novog programskog bloka Antisezone – ANTIPROSTORNA – ovoga puta vrlo konkretno opisuje njegovu izvedbenu logiku. Velik dio programa izlazi iz okvira klasične pozornice: koreografija se seli među muzejske eksponate, na stube i plato MSU-a, u Park Ribnjak i na Trnjanski nasip, a uz predstave program uključuje i rad u nastajanju, otvoreni studio, improvizaciju, radionice i razgovore.
Možda najdoslovniju promjenu perspektive donose Tračevi švedske koreografkinje Stine Nyberg, koreografirano vodstvo Parkom Ribnjak iz perspektive psa. Male grupe publike parkom će se kretati prateći mirise, tragove, pseće rute, susrete i lokalne priče koje je Nyberg počela prikupljati još tijekom prethodnog bloka Antisezone kroz razgovore s vlasnicima pasa na Ribnjaku. Zagrebačkoj izvedbi pridružit će se i terapijski R.E.A.D.® pas Ruby sa svojim voditeljem iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet.
Iz klasičnog kazališnog prostora izlazi i Kao što su rime s ne kolektiva NAM ChoreoLab – Ane Dubljević, Viktorije Ilioske, Dražena Dragojevića i Sonje Pregrad. Predstava-esej kroz koreografiju, arhivske materijale i osobna sjećanja istražuje što nasljeđe Pokreta nesvrstanih može značiti danas – od pripadanja i autonomije do mogućnosti zajedništva bez uniformnosti. Za Antisezonu rad dobiva novu verziju koja će se izvoditi kroz stalni postav MSU-a Zbirka kao glagol, ulazeći tako u izravan odnos s načinima na koje muzej čuva, izlaže i ponovno čita povijest.
Političku povijest sa suvremenim trenutkom povezuje i Studija slučaja: Politpornografija Anne Javoran koju izvode Miloš Janjić, Tea Kantoci, Ana Novković, Ivan Pašalić i Linda Tarnovski. Jedno od glavnih polazišta predstave su Žilnikovi Rani radovi iz 1969., film nastao nakon studentskih protesta 1968. koji je završio pred sudom, a potom osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinaleu. Javoran taj povijesni materijal povezuje sa suvremenim studentskim i građanskim protestima u Srbiji te pitanjima političkog djelovanja i umjetničke slobode, dok se pitanje slobode u predstavi prenosi i na tijelo, bliskost, granice, pristanak i odnose moći. Ako vremenski uvjeti dopuste, izvedba počinje na Trnjanskom nasipu.
Jedan od pamtljivih trenutaka bloka bit će i posljednja izvedba predstave Ane Kreitmeyer Sve četiri za jedno. Na rubu dodira i kaosa. Rad nastao 2018. koreografiju promatra kao zajednički prostor pregovora i odgovornosti: četiri izvođačice (Petra Chelfi, Marta Krešić, Ivana Pavlović, Martina Tomić) kroz guranje, nošenje, sudare, otpor i preuzimanje težine neprestano grade, rastavljaju i ponovno uspostavljaju odnose. Predstava je 2019. osvojila Nagradu za najbolju plesnu predstavu, a nakon osam godina izvedbenog života posljednji će se put izvesti 25. rujna u 19 sati na platou MSU-a.
U Zagrebu će novi rad razvijati i gergő d. farkas, jedno od zapaženijih imena mlađe generacije europske plesne scene, o čijem sam otvorenom studiju i izvedbi rada u nastajanju već izvijestila na Plesopisu.
Na stubama privremenog postava MSU-a Stefa Govaart izvode Duplicity Willing, Cantate, performans koji kroz tekst, zvuk, ples i sudjelovanje publike razmatra odnos između izvođača, gledatelja i načina na koji kazalište proizvodi dojam istine. Dan poslije u Gorgoni slijedi jedan od prepoznatljivih formata Antisezone, izvedbena improvizacija Gorgona gori, gorka, gorda i grimizna, u kojoj gergő d. farkas, Stefa Govaart, Anna Javoran, Ana Kreitmeyer, Ana Kovačić i Silvia Marchig stvaraju izvedbu pred publikom, bez unaprijed poznatog ishoda.
Programu prethodi radionica Dramaturgije s NE NAM ChoreoLaba u stalnom postavu MSU-a, koja istražuje kako arhivski dokumenti, osobna sjećanja i muzejski predmeti mogu postati izvedbeni materijal. U programu je i razgovor Pristupačnost u produkcijskoj praksi Nadje Dias i Marine Brajdić posvećen načinima na koje se pristupačnost gradi već kroz uvjete rada, organizaciju proba, komunikaciju, prostore i produkcijske procese.
Blok tradicionalno zatvara Društvo 11 lisica Nine Gojić i Tee Kantoci. Za ovaj susret čita se roman Ovako se gubi vremenski rat Amal El-Mohtar i Maxa Gladstonea u prijevodu Ane Fazekaš.
U MSU-u se naplaćuje samo predstava Kao što su rime s ne: ulaznica stoji 8 eura, odnosno 5 eura za studente, učenike plesnih škola, umirovljenike i nezaposlene, dok osobe s invaliditetom i pratnja ulaze besplatno. Ostali programi u MSU-u su besplatni, a predstava u Pogonu izvodi se uz dobrovoljne donacije.
Raspored izvedbi provjerite u Plesopis kalendaru.
Pripremila: Jelena Mihelčić
Naslovna fotografija: Miloš Janjić, Ana Novković, Linda Tarnovski, Ivan Pašalić i Tea Kantoci u Studija slučaja: Politpornografija Anne Javoran, fotograf Josip Bolonić