Ida Jolić o tome kako je IslanDance pronašao svoju publiku na zadarskim otocima
Manifestacija koju umjetnički oblikuju Ida Jolić i Marin Lemić, uz kreativnog producenta Ivana Mrdjena, posljednjih pet godina dovodi suvremeni ples na Iž i druge otoke zadarskog arhipelaga. Ono što je počelo iz osobne povezanosti s otokom postupno je izraslo u ljetni program koji lokalna publika očekuje iz godine u godinu.
Ideja o IslanDanceu nastala je iz želje da se suvremeni ples dovede na mjesto koje je njegovim pokretačima istodobno osobno blisko i izvan uobičajenih tokova suvremenoplesne produkcije. Kada su Ida Jolić i Marin Lemić počeli intenzivnije surađivati i stvarati vlastite predstave, Jolić je počela razmišljati o izvedbi na Ižu, otoku s kojim su oboje obiteljski i životno povezani.
„Oboje vučemo korijene s Iža i na tom otoku provodimo značajan dio godine. Poželjeli smo stvoriti događaj na mjestu kojemu smo privrženi, s umjetnošću kojom se bavimo“, govori Jolić. Ime manifestacije osmislio je kreativni producent Ivan Mrdjen, nakon čega je projekt krenuo u realizaciju.
Suvremeni ples tijekom ljeta nije rijetkost na jadranskim trgovima, ulicama i drugim nekazališnim lokacijama, osobito u većim gradovima s razvijenim festivalskim programima. IslanDance se, međutim, usmjerio prema manjim otočkim sredinama poput Iža, u kojima takvi sadržaji nisu uobičajeni.
Program oslonjen na otočku zajednicu
Program se održava u razdoblju kada su otoci najživlji, pa su među njegovom publikom i lokalni stanovnici i ljudi koji ondje ljetuju. Jolić ipak ističe da manifestaciju nisu zamišljali samo kao sadržaj namijenjen turistima, nego kao program koji se razvija u suradnji s otočkom zajednicom.
„Svake godine pitaju: ‘Kada će opet ples?’ Publika je razvila i još uvijek razvija odnos prema suvremenom plesu i mislim da je to velik uspjeh.“
Uz Iž, pojedini programi do sada su realizirani i na Olibu, Silbi i Ugljanu. Jolić kaže da je na Ižu već izgrađena publika koja očekuje nova izdanja, raspituje se o programu i uspoređuje predstave koje je gledala prethodnih godina.
Od slučajnog susreta do publike koja se vraća
Besplatne izvedbe u prostorima svakodnevnog okupljanja omogućuju da predstavu vide i ljudi koji je nisu namjeravali posjetiti i prvi kontakt publike s plesnom umjetnošću.
„Glasna glazba uvijek privuče ljude da dođu vidjeti što se događa. Kada ugledaju ples, pogotovo na profesionalnoj razini, ostanu do kraja predstave i žale što nisu uhvatili početak. Djeca naravno imaju tendenciju zaplesati kada vide izvođače kako se kreću“, govori Jolić.
Posebno je vesele neposredne reakcije tijekom izvedbi i razgovori koji se razvijaju nakon njih. Na dosadašnjim programima okupljale su se različite generacije, od djece do starije publike, kao i lokalni stanovnici i ljetni posjetitelji. Prema procjeni organizatora, pojedinu predstavu od početka do kraja u prosjeku pogleda između 70 i 80 ljudi.
„Pozitivne reakcije u manjim sredinama, u kojima suvremena umjetnost nije svakodnevno dostupna, podsjetile su me da ovaj posao ima smisla.“
Za Jolić prvi susret s plesom ipak nije dovoljan sam po sebi. Da bi se iz povremenog gledatelja razvila publika, potrebni su kontinuitet, razgovor i participativne aktivnosti.
Umjetnička kvaliteta i otvorenost prema različitoj publici
Pri odabiru programa tim IslanDancea traži umjetnički kvalitetne predstave koje mogu komunicirati s gledateljima različite dobi i ne pretpostavljaju prethodno poznavanje suvremenog plesa.
Jednako je naravno važna mogućnost prilagodbe otočkim izvedbenim uvjetima. Prednost imaju kraći radovi ili predstave prilagodljiva trajanja, pod uvjetom da se time ne dovodi u pitanje njihova umjetnička cjelina.
Ovogodišnje izdanje otvoreno je 15. srpnja u Kukljici na Ugljanu izvedbom francuskog dueta Re-Garde kompanije Cie MF | Maxime & Francesco. Program se nastavlja u ponedjeljak, 27. srpnja u 20 sati u Čitaonici u Velom Ižu, gdje će biti izvedena Zitzania Lali Ayguadé i Joana Ramona Graella. Predstava povezuje suvremeni ples i cirkuski jezik, a odnos dvoje izvođača razvija kroz snažnu fizikalnost i igru. Ulaz je besplatan.
„Riječ je o međunarodno priznatim umjetnicima i kvalitetnim radovima. Sretni smo što smo ih uspjeli dogovoriti s obzirom na ograničena sredstva kojima raspolažemo“, kaže Jolić.
Širenje otočke mreže
Nakon pet izdanja IslanDance se razvio u smjeru koji su njegovi pokretači zamislili, ali ne i u opsegu koji bi željeli, a to je širenje programa na veći broj otoka, razvoj dodatnih aktivnosti i povezivanje gostovanja u male otočke turneje.
Smatraju da interes publike i lokalnih zajednica, kao i postojeći prostori, pokazuju da za daljnji razvoj postoji osnova. Za veći programski iskorak potrebno je, naravno, više novaca.
Njihova je želja povezati više otoka zadarskog arhipelaga i razvijati dodatne hrvatske i međunarodne suradnje, ali pritom zadržati karakter manifestacije koja se uklapa u život mjesta, umjesto da prema njemu nastupa kao izdvojeni festivalski pogon.
Najopipljiviji rezultat prvih pet godina tako nije broj održanih izvedbi ni broj otoka do kojih je program stigao. Nalazi se i u tome što stanovnici Iža pitaju – kad će opet ples.
Pripremila: Jelena Mihelčić
Naslovna fotografija: Dancing through the summer, Milan Tomašik, IslanDance 2025., Silba, fotograf Pero Lovrović