U osmoj godini postojanja, Antisezona ulazi u novu programsku godinu ranije nego inače, već u veljači, i to ne slučajno. Prvi blok 2026. nosi naslov Kreni prije nego si spremna!, rečenicom preuzetom iz prakse i mišljenja Deborah Hay, jedne od ključnih figura postmodernog plesa, čiji je rad obilježio radikalno povjerenje u prisutnost tijela i odluku u trenutku izvedbe. U kontekstu Antisezone, taj poziv ne funkcionira kao motivacijska parola, nego kao kustoski i etički princip.
Kako ističu kuratorice programa, Antisezona od samih početaka gradi prostor u kojem se ples ne tretira kao gotov proizvod, nego kao kontinuirani proces mišljenja, rizika i odnosa. Osam godina rada u nezavisnom polju za njih ne znači stabilizaciju forme, nego upravo suprotno – stalno ponovno izlaganje nesigurnosti, promjeni i otvorenosti. Kuratorski tim čine Tea Kantoci, Silvia Marchig, Sonja Pregrad, Iva Nerina Sibila i Sindri Uču.
Kaos kao metoda: mlada scena otvara blok
Prvi blok Antisezone 26 otvara se 19. veljače u dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti radom Posljednji ispraćaj kolekcije zaboravljenih buba mlade plesne umjetnice Lee Brcko. Riječ je o njezinom završnom radu na Prijediplomskom studiju suvremenog plesa pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, nastalom iz istraživanja pod nazivom Kaos kao koreografski postupak – između izvedbe i koncerta.
Rad se razvija kroz akumulaciju heterogenih materijala – pokreta, zvuka, videa, teksta – koji se tijekom procesa ne hijerarhiziraju, nego se afirmiraju kao ravnopravni impulsi. U suradnji s Antunom Antolovićem i Timonom Špaljem, Brcko gradi izvedbu koja kaos ne pokušava disciplinirati, nego ga prevodi u tjelesni i auditivni ritam.
U kontekstu kuratorskog okvira bloka, ovaj rad ne funkcionira samo kao „mlada scena“, nego kao jasna artikulacija principa s kojim Antisezona ulazi u godinu: krenuti bez garancije ishoda, ali s povjerenjem u proces.
Izvedba koja se događa jednom: Bliski susreti plesne vrste
Iste večeri 19. veljače, u istom prostoru, slijedi improvizirana izvedba Bliski susreti plesne vrste: Gorgona Gori, Gorka, Gorda i Grimizna, format koji je prije osam godina otvorio prvu Antisezonu i koji se ovom prilikom vraća kao svojevrsni autorefleksivni čin.
U izvedbi sudjeluju umjetnice i umjetnici prisutni u ovom bloku: Lea Brcko, Silvija Dogan, Silvia Marchig, Ana Novković, Fani Pozidi, Mia Štark, Antun Antolović i Timon Špalj. Sama izvedba zamišljena je kao neponovljiv susret publike i izvođača, bez reprize i bez fiksne strukture. Kako navode kuratorice, želja za „portalom između izvedbe i stvarnosti“ ostaje jedan od temeljnih impulsa ovog formata.
Nove izvedbe neobuzdanog Urobora
Središnji koreografski rad bloka, Urobor Silvije Marchig, na programu je 20. i 21. veljače u repriznim izvedbama. Premijerno predstavljen u prethodnom bloku, Urobor je razvijen kao istraživanje principa nestajanja, kruženja i stalne transformacije, oslanjajući se na mitološki motiv zmije koja proždire vlastiti rep. Marchig u ovom radu inzistira na tijelu kao mjestu osjetilnosti, odbijajući stabilizaciju pokreta i prefiksirane forme, što je u skladu s temeljnim postavkama Antisezone o izvedbi kao događaju „sada i ovdje“.
Odustajanje kao otpor: rad u nastajanju Fani Pozidi
Popodnevni program 21. veljače u Tala ple(j)su donosi prezentaciju rada u nastajanju Puštati grivu autorice Fani Pozidi, nastalog u sklopu rezidencije unutar EU projekta Life Long Burning. Pozidi u ovom istraživanju polazi od tema napora, uzaludnosti i odustajanja, promatrajući odustajanje ne kao poraz, nego kao mogući čin otpora i samozaštite. Rad se razvija kroz tijelo, tekst i zvuk, otvarajući pitanje alternativnih temporalnosti izvan logike stalne produktivnosti, što ga jasno povezuje s kuratorskim okvirom bloka.
Antisezona kao kontinuirani kontekst
Uz izvedbene programe, u ovom bloku nastavlja se i Društvo 11 lisica, čitalačko-gledateljski klub koji ove godine započinje čitanjem romana Strvinari starog svijeta Tee Tulić. Time Antisezona dodatno naglašava svoju poziciju platforme koja ples promatra u širem diskurzivnom i afektivnom polju, a ne izolirano kao scensku disciplinu.
Kako su kuratorice i ranije isticale u javnim istupima, Antisezona je od 2019. zamišljena kao feministički, suradnički i samopostavljeni kontekst za suvremeni ples, nastao iz potrebe umjetnica da same kreiraju uvjete u kojima žele raditi i biti viđene. U tom smislu, prvi blok 2026. godine ne nudi klasični pregled produkcije, nego poziv na ulazak u proces, bez jamstva, ali s jasnim stavom.
Naslovna fotografija: Fani Pozidi, fotograf Giorgos Spanias
Tekst: Jelena Mihelčić