U ponedjeljak, 29. travnja, diljem svijeta obilježava se Međunarodni dan plesa, globalna proslava umjetnosti pokreta, zajedništva i izraza koja već više od četiri desetljeća povezuje plesnu zajednicu na svim kontinentima. Iniciran 1982. godine od strane Međunarodnog plesnog odbora pri ITI – UNESCO, ovaj dan posvećen je sjećanju na rođendan Jean-Georgesa Noverrea, francuskog baletnog reformatora i začetnika modernog baleta.
Cilj obilježavanja Međunarodnog dana plesa je podsjetiti javnost na važnost plesne umjetnosti, njezinu univerzalnost i moć da nadilazi kulturne, političke i društvene granice. Svake se godine povodom Dana plesa objavljuje međunarodna poruka istaknute osobe iz svijeta plesa, a uz nju se u brojnim zemljama čita i nacionalna poruka.
Ovogodišnju međunarodnu poruku potpisuje legendarni plesač i koreograf Mihail Barišnjikov:
Često se kaže da ples može izraziti neizrecivo. Radost, tuga i očaj postaju vidljivi; otjelovljeni izrazi naše zajedničke krhkosti. Pritom ples može pobuditi empatiju, nadahnuti na dobrotu i potaknuti nas da poželimo liječiti, a ne štetiti.
Pogotovo danas – dok stotine tisuća trpe ratove, podnose politička previranja i dižu glas u znak prosvjeda protiv nepravde – iskreno promišljanje je važno. Velik je to teret za tijelo, za ples, za umjetnost. No ipak je umjetnost još uvijek najbolji način da oblikujemo ono neizgovoreno, a za početak se prvo zapitajmo: Gdje je moja istina? Kako odati počast sebi i zajednici? Kome odgovaram?
Hrvatsku poruku ove godine napisala je Andreja Jeličić, baletna pedagoginja i plesna teoretičarka:
Ples male djece je čista životna radost.
Plesanje nas, velikih, odraslih ljudi također može biti radost. Može biti prepuštanje ritmu tijela i glazbe, buđenje unutarnjeg bića vedrog, mudrog, ponekad senzualnog. Plesom se možemo povezati – uroniti u ritam grupe, ukorijeniti se u zajednici, a možemo i od svega pobjeći, u plesu naći zaborav.
Ples za nas odrasle biva i profesijom. To nam je posao, naporan rad, od njega živimo. Istražujemo ga i opisujemo, analiziramo i zapisujemo, konstruiramo i dekonstruiramo, beskrajno vježbamo i usavršavamo. Plesanje je ozbiljna stvar. Njime možemo poučavati i odgajati: za ples, za život. Plesom se može iscjeljivati.
Danas, kada epohalni ples smrti i nasilja, novu, barbarsku Pirihu koreografiraju starci opsjednuti moći uvlačeći u nju cijele zemlje i narode, i kada nas zaglušno kuckanje milijuna tipkovnica i teški bruj „pametnih“ strojeva sustavno obezumljuju, obezvoljuju i odtjelovljuju – ples (p)ostaje pokret otpora. Plesanje je danas za hrabre.
Plešite. Sami i s drugima. Plešite svjesno i s namjerom, strastveno, kontemplativno, s ljubavlju. Plešite.
Hrvatska se kontinuirano pridružuje obilježavanju Dana plesa od 1999. godine, kada inicijativu pokreće neformalna plesna skupina LLINKT!. Od 2000. brigu o organizaciji preuzima Plesni odbor Hrvatskog centra ITI, a uz poruke, održavaju se brojni programi, nastupi, radionice i razgovori koji slave ples kao umjetnički, obrazovni i društveni fenomen.