Tjedan dana prije početka 18. Monoplaya umjetnička voditeljica festivala za Plesopis govori o tome kako je zadarski festival izrastao iz večeri plesnih minijatura u mjesto susreta domaće i međunarodne plesne scene.
Kada je 2009. godine u sklopu zadarske Artikulture organizirano prvo izdanje Monoplaya, festival je trajao jedan dan. U Kinu Pobjeda okupila se lokalna plesna scena i predstavila niz solo minijatura. Već sljedeće godine program se proširio na dva dana i dobio prvu cjelovečernju predstavu, a nekoliko godina poslije Monoplay je postao međunarodni festival.
Osamnaest godina kasnije, polazište je i dalje plesni solo, ali oko festivala je izrastao širi program. Uz četiri cjelovečernje predstave tu su danas kratki radovi mladih autora, završni radovi studenata plesnih akademija, radionice, razgovori s umjetnicima, plesne publikacije, izložbe, filmovi, glazba i večernja druženja.
„Ostao je isti entuzijazam i neopisiva volja za realizacijom festivala. Naprosto svi ovo volimo raditi”, kaže Sanja Petrovski, umjetnička voditeljica Monoplaya i jedna od njegovih organizatorica. Festival se, kaže, gradio postupno, a format međunarodnog višednevnog događanja uspostavio se oko njegova petog izdanja.
Brojni su hrvatski autori ovdje izveli svoje recentne solo radove poput Petre Hrašćanec, Matije Ferlina, Silvije Marchig, Matee Bilosnić, Ognjena Vučinića, Marina Lemića, Filipe Bavčević, Stošije Zrinski i drugih. Od svjetskih faca bili su tu Julyen Hamilton, Xavier Le Roy, David Hernandez, Francesco Scaveta, Jonathan Burrows i drugi.
Zašto baš solo?
Izbor forme koja je s vremenom postala identitet festivala u početku je imao i vrlo praktičan razlog. Solo je 2009. bio format koji je omogućavao da se u Zadru okupe brojni izvođači u okolnostima u kojima je nedostajalo prostora za ozbiljniju plesnu produkciju.
No u solu, kao jednoj od temeljnih formi suvremenog plesa, nema puno mjesta za skrivanje: jedan izvođač preuzima prostor i pažnju publike, često noseći istodobno autorsku ideju i njezinu izvedbu. Petrovski ga opisuje kao izrazito zahtjevnu formu koja podrazumijeva „apsolutnu izloženost izvođača gledateljima, maksimalnu predanost i vjerovanje u ono što se radi”.
Organizatorice nastoje birati radove vrlo različitih poetika i pristupa, a to je vidljivo i u glavnom programu 18. Monoplaya, na kojem od 19. do 22. kolovoza nastupaju Anna Konjetzky, Martina Tomić, Korina Oltran i Patricija Gospić te Sergiu Matis. „Zajedničku nit možemo sad jedino forsirati i izmisliti”, kaže Petrovski. Umjesto toga, selektorice Matea Bilosnić i Lada Petrovski Ternovšek izborom nastoje pokazati što veću širinu suvremenoga plesnog izraza.
Festival na kojem se odrastalo
Posebno mjesto na Monoplayu od početka ima zadarska plesna scena. Festival je, uostalom, i nastao kao platforma na kojoj će lokalni autori moći pokazati svoj rad.
Tijekom godina neki od mladih plesača koji su se na njemu prvi put predstavljali kratkim formama razvili su se u autore cjelovečernjih predstava. Petrovski među ljudima koji su tijekom godina stvarali festival i zadarsku scenu spominje Petru Hraščanec, Mateu Bilosnić, Josipu Štulić, Ladu Petrovski Ternovšek, Filipu Bavčavić, Stošiju Zrinski i Natali Mahmić, a potom i novu generaciju kojoj pripadaju Patricia Gospić, Nataša Kustura, Marta Huber i Korina Oltran.
Tradicionalna „zadarska večer” u središte glavnog programa 21. kolovoza dovodi upravo dvije autorice odrasle uz Zadarski plesni ansambl i Monoplay – Korinu Oltran i Patriciju Gospić. Njihov ENTER II DIARY prvi je zajednički samostalni autorski projekt, sastavljen od dvaju sola koji istražuju život u digitalnom okruženju, algoritme, društvene mreže i načine na koje virtualni prostor ulazi u naše razumijevanje vlastitog identiteta.
Ali prostor za nove autore nije ograničen samo na glavni program. Ove će se godine predstaviti i studenti plesnih akademija Maja Petani, Katja Butković i Mark Marić sa svojim završnim radovima, dok će predstavnici zadarske plesne scene izvoditi kratke autorske radove prije početka glavnih predstava.
Od radionice preko pozornice do razgovora
Monoplay zapravo počinje i prije prve festivalske predstave. Prethodi mu STREAM Zadar, edukativna platforma profesionalnih radionica suvremenog plesa i izvedbenih umjetnosti. Ovogodišnje edukacije vode Milan Tomášik, Andrej Zupančič i Nina Fajdiga, a prezentacije su također dio festivala.
Jedno od obilježja Monoplaya postali su i razgovori nakon predstava. U programu MonoForum ove će ih godine voditi plesne kritičarke i publicistkinje Maja Đurinović i Iva Nerina Sibila.
„Dovesti atraktivne, duhovite i prepametne plesne umjetnike, a ne dati šansu da se čuje njihova riječ nakon predstave o samoj predstavi, procesu, smislu stvaranja, bila bi velika šteta”, kaže Petrovski. MonoForum zato vidi i kao način razvijanja publike.
Sličnu ulogu ima i dio programa posvećen plesnoj publicistici. Iva Nerina Sibila predstavit će knjigu O plesu, sastavljenu od eseja, kritika, razgovora, intervjua, performativnih čitanja i prisjećanja nastalih između 1999. i 2025., dok će istraživačica i teoretičarka izvedbenih umjetnosti Una Bauer predstaviti novu knjigu Emocije i izvedbene umjetnosti.
„Važno nam je da se o plesnoj umjetnosti progovori na način koji joj i dolikuje – s promišljanjem, kritički, sa znanstvenog stajališta i s osobnog stajališta gledatelja”, objašnjava Petrovski. Posebno joj je važno odmaknuti se od još uvijek prisutne predodžbe plesa kao nečega što je samo „estetski profinjeno, lijepo”.
Film, likovna umjetnost i glazba
Formati festivala prelaze plesnu pozornicu i u drugim smjerovima. Zadarska likovna umjetnica Alba Miočev predstavit će izložbu Sve je trag, dok posljednji dan donosi četiri kratka filma plesne tematike autorica Eme Crnić, Anđele Bugarije, Sanje Petrovski, Petre Prtenjače i Leone Zauvijek.
A nakon predstava i razgovora program se nastavlja uz glazbu i druženje, što nije tek dodatak festivalskom rasporedu nego važan dio identiteta koji je Monoplay gradio tijekom godina.
Festival se, kaže Petrovski, razvijao organski: „rastao, sazrijevao, mijenjao se, okupljao ljude različitih profesija, umjetničkih senzibiliteta”. Želja je bila da izvođačima, publici, pedagozima, tehničarima i gostima bude „provokativno, ali ugodno” te da festival bude mjesto na kojem se ljudi doista susreću. „Dolazak na Monoplay je cjelovečernji izlazak, sve što ti treba je na jednom mjestu: dobra ekipa, neobične predstave, šušur plesača iz cijelog svijeta, mreža kraćih izvedbi oko kazališta, piće, DJ, koncerti, izložbe, zanimljivi razgovori, sve zajedno kao raskošan, otvoren, a istovremeno intiman separe u sred grada.”
Osamnaesti Monoplay održava se od 19. do 23. kolovoza u Zadru, a središnje predstave glavnog programa izvode se u Kazalištu lutaka Zadar.
Pripremila: Jelena Mihelčić
Fotografije: Adrijana Vidić/Monoplay