U velikoj dvorani Pogona Jedinstvo u Zagrebu 27. i 28. veljače održane su reprizne izvedbe plesne solo predstave Kiša koja ne pada ni na koga, autorice i izvođačice Margarete Sinković. Predstava je premijerno izvedena godinu dana prije, u okviru programa Pogonator, a kroz hibridnu formu plesa, videa, poezije i glazbe istražuje povezanost ljudskog tijela i vodenih okoliša.
Rad polazi od ideje tijela kao jednog od mogućih “tijela vode”, otvarajući pitanje kako prirodni vodeni ambijenti oblikuju ljudsko iskustvo, ali i kako ljudsko djelovanje utječe na te osjetljive sustave. Inspiraciju za umjetničko istraživanje Sinković pronalazi u poeziji autorica poput Mary Oliver, Sylvije Plath i Anne Carson, čije tekstove promatra kroz prizmu ekopoezije i prevodi u pokret i izvedbeni ritam.
Velika hala Pogona Jedinstvo pretvara se pritom u višeslojni izvedbeni okoliš. Publika najprije ulazi u videoinstalaciju s prizorima vode, zatim prolazi kroz instalacijski prostor s biljem i zapisima iz autoričina procesa, a na kraju svjedoči plesnom solu u kojem tijelo izvođačice istražuje tok, promjenu i ritmove nalik kretanju vode.
U videoreportaži donosimo atmosferu predstave te razgovor s autoricom o procesu nastanka rada, inspiraciji poezijom i istraživanju odnosa između tijela, prirode i suvremenih ekoloških pitanja.
Pripremila: Jelena Mihelčić
Naslovna fotografija: Josip Bolonić